Zagrebli smo po prošlosti i sastavili listu osam najvećih zimskih olimpijaca. Na popisu su četiri muškarca i četiri žene iz pet sportova, u čijoj su kolekciji čak 84 olimpijske medalje
Kad se 6. veljače na kultnom stadionu San Siro zapali olimpijski plamen, službeno će započeti prve Olimpijske igre u povijesti kojem će domaćini biti dva grada. Milano i Cortina d’Ampezzo, međusobno udaljeni više od 400 kilometara, prepolovili su program na način da će se hokej i klizačka natjecanja održati u Milanu, a ostali sportovi u planinama oko Cortine te u dolinama Valtellina i Fiemme. Na Igrama će biti podijeljeno rekordnih 116 kompleta medalja u 16 sportova, a nastupit će sportaši iz 87 zemalja, među kojima je i Hrvatska. Pritom će Zrinka Ljutić i Filip Zubčić biti uzdanice za koje se nadamo da bi nakon 12 godina mogli vratiti našu zemlju na listu osvajača zimskih medalja.
Ususret drugom najvećem sportskom događaju u 2026. (u ljeti nas čeka nogometni Mundijal), zagrebli smo po prošlosti i sastavili listu osam najvećih zimskih olimpijaca. Kriteriji ovaj put nisu strogo matematički, odnosno nismo ih rangirali po količini ili sjaju medalja, već smo uključili i faktor dugovječnosti, kao i dominacije na pojedinim Igrama. Na popisu su četiri muškarca i četiri žene iz pet sportova, u čijoj su kolekciji čak 84 olimpijske medalje.
Marit Bjørgen (1980.)
Sport: skijaško trčanje
Zemlja: Norveška
Saldo: 8 ● – 4 ● – 3 ●
>Svi razgovori o najvećim ikonama Zimskih olimpijskih igara moraju početi i završiti s gospođom Bjørgen. Prošlo je sedam godina od njezina umirovljenja i s odmakom je još jasnije da se veća skijaška trkačica zacijelo nikad neće pojaviti. Od prvog postolja u Svjetskom kupu, ujesen 2002. u Düsseldorfu, pa do zadnjeg u švedskom Falunu 2018., Norvežanka je svoju tehniku, brzinu i izdržljivost konstantno dizala na višu razinu te se od specijalistice za sprint pretvorila u nedodirljivu kraljicu sporta. I premda je njezina olimpijska karijera počela razočaravajuće (u Torino 2006. stigla je kao favoritkinja za više odličja, no zbog problema s bronhitisom uzela je samo srebro na 10 km klasičnim načinom), ono što je učinila kasnije lansiralo ju je u panteon zimskih sportova.
S 15 medalja, od čega osam zlatnih, najuspješnija je zimska olimpijka svih vremena, a statistički najbolje Igre imala je u Vancouveru 2010. (tri zlata, jedno srebro, jedna bronca). Gledaju li se svi olimpijci, i ljetni i zimski, iznad Marit samo su dvoje titana: plivač Michael Phelps (28 medalja, 23 zlata) i gimnastičarka Larisa Latinjina (18 medalja, devet zlata).
Bjørn Daehlie (1967.)
Sport: skijaško trčanje
Zemlja: Norveška
Saldo: 8 ● – 4 ●
Do stupanja Bjørgen na scenu bio je najveći Norvežanin u povijesti ZOI, a u međuvremenu ga je nadmašio i biatlonac Bjørndalen, no Daehlijev zlatni trag nitko ne može izbrisati. Da ga 1999. nije naprasno zaustavila ozljeda leđa koju je zadobio nakon pada na skijaškim rolama, tko zna gdje bi se zaustavio. Dotad je na trima Igrama (Albertville 1992., Lillehammer 1994., Nagano 1998.) osvojio 12 medalja, od čega osam zlatnih. Iz tih je brojki i jasno zašto je njegova konferencija za novinare 29. ožujka 2001., na kojoj je objavio da je gotovo, toliko šokirala naciju. Ta je vijest dobila prvih devet minuta u večernjem dnevniku norveške televizije.
Daehlijevu dominaciju mnogi su pripisivali nevjerojatnom kapacitetu pluća. Njegova maksimalna količina iskorištenog kisika po kilogramu tjelesne mase u minuti iznosila je 96 VO2, i to izmjerena izvan sezone, kad nije bio na vrhuncu forme, a najbolji nordijski skijaši i biatlonci obično se kreću između 85 i 95 VO2. Ili, kako je to sažeo Finac Mika Myllylä protiv kojeg se natjecao: „Nismo imali nikakve šanse protiv čovjeka koji dolazi s drugog planeta.“
Ole Einar Bjørndalen (1974.)
Sport: biatlon
Zemlja: Norveška
Saldo: 8 ● – 4 ● – 2 ●
Ako vas ikad put nanese u Simostrandu, selo na jugu Norveške, 50-ak kilometara od Osla, prvo što morate napraviti je pronaći tri metra visoku brončanu statuu „Kralja biatlona“ i fotografirati se ispod nje. Tamo negdje blizu je i rodna kuća Ole Einara Bjørndalena, čovjeka koji kao da se rodio s pancericama na nogama i puškom na leđima; toliko je suvereno dva desetljeća vladao biatlonskim stadionima.
Osim što je bio nevjerojatno svestran i pobjeđivao u svim disciplinama, te se rijetko ozljeđivao, Bjørndalen se iznad ostalih izdigao jer je slovio za mentalnu „gromadu“. Prije svakog pucanja radio bi vježbe disanja, pod najvećim je pritiskom pucao najpreciznije, a na velikim natjecanjima opravdavao breme favorita. U intervjuu 2020., objasnio je kako bi tekao njegov unutarnji monolog prije nastupa.
„Nikad ne smiješ odustati. To je prvo i najvažnije pravilo. Drugo, moraš biti mentalno jak. Puno osjećaja i stvari se u tebi može miješati, ali nikad ne smiješ letjeti previsoko ni padati prenisko.“
Bjørndalen je svoju olimpijsku epopeju započeo 1998. u Naganu, a završio 2014. u Sočiju. U Salt Lake Cityju 2002. je za jedno zlato nadmašio Janicu Kostelić. „Poker“ je redom skupio pobjedama u pojedinačnoj utrci na 20 km, sprintu, dohvatnoj utrci te u štafeti.
Piše: Vladimir Zrinjski
Ilustracija: Henrietta Rollins
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
